Rasla jednom tri stabla na brdu, u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove, kada prvo stablo reče: "Jednoga dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen kakvom prelijepom rezbarijom i svatko će se diviti mojoj ljepoti."
Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do svih krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa."
Konačno, treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će moje grane i mislit će na nebesa, i na Boga, i na to kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena, i ljudi će me se uvijek sjećati".
Nakon nekoliko godina, grupa drvosječa dođe do stabala.
Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati ovo drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će tesar od njega napraviti kovčeg za blago.
Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću ga u stanju prodati brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da će se pretvoriti u moćan brod.
Kada drvosječa dodje do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno; jer, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti.
Jedan od drvosječa reče: "Ne trebam ništa posebno od svojih stabala, pa ću uzeti ovo. Neka se nađe."
I on posiječe stablo.
Kada je prvo stablo dospjelo tesaru, napraviše od njega jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napunišesijenom. To nije bilo ono, za što se stablo molilo.
Od drugog je stabla bio napravljen mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji će nositi kraljeve. A treće su stablo naprosto nasjekli u velike komade i ostavili usamljeno u nekoj mračnoj izbi.
Godine su prošle i stabla zaboraviše svoje snove.
Jednoga dana, čovjek i žena dođoše do staje. Ona se porodi i staviše djetešce u jasle, napravljene od prvog drveta. Čovjek je poželio da može napraviti kolijevku za dijete, ali - ove jasle će morati biti dostatne. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja, znajući da u sebi čuva najveće blago svih vremena.
Godinama potom, grupa ljudi uđe u ribarski brod, napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran pa otiđe spavati. Dok bijahu na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da neće biti dovoljno snažno da zaštiti svoje putnike. No, ljudi probudiše spavača, on ustade, izreče "MIR" i - oluja iznenada stade.
Tada stablo uvidje da je nosilo samoga Kralja nad kraljevima.
Konačno netko dođe i uzme i treće stablo, ono godinama skriveno u tami. Bilo je nošeno kroz neke uske ulice, dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do određenog mjesta, čovjeka pribiše na stablo i podigoše ga u zrak, ostavljajući ga da umre na vrhu toga brda.
A kada je došla nedjelja, treće stablo uvidje da je dovoljno snažno da bi moglo stajati na vrhu brda zauvijek i biti blizu, posve blizu Gospodinu.
Jer, na njemu bijaše razapet sam Sin Božji, Isus Krist.
