Stariji građevinar se spremao otići u mirovinu. Svom poslodavcu je rekao da želi napustiti posao i živjeti miran život sa svojom ženom i obitelji. Nedostajati će mu prijatelji, suradnici i dobra plaća, ipak potreban mu je miran život. Poslodavcu je bilo žao kad je čuo tu vijest. Poduzeće napušta dobar i pouzdan radnik. Poslodavac je zamolio radnika da izgradi sa timom još samo jednu kuću, više kao osobnu uslugu. Građevinar je pristao iako preko volje. Skupio je ekipu, opremu i materijal. U mislima i u srcu radnik nije bio zadovoljan i radio je preko voje. Kad je kuća bila gotova, poslodavac je došao provjeriti posao. Prišao je radniku i u ruke mu ugurao ključeve od ulaznih vrata govoreći: To je tvoja kuća, moj poklon tebi!
Kakav šok! Neugodna situacija! Da je znao da kuću gradi sebi, napravio bi ju bolje, puno bolje!
Sve što činimo, trebali bi činiti sa srcem i sa ljubavlju, kao da činimo sebi ili voljenoj osobi.... Trebamo dati najbolje od sebe. Tada ćemo biti blagoslovljeni dobrim plodovima.
Sve što činimo, trebali bi činiti sa srcem i sa ljubavlju, kao da činimo sebi ili voljenoj osobi.... Trebamo dati najbolje od sebe. Tada ćemo biti blagoslovljeni dobrim plodovima.
I Pavao nam je dao sličnu uputu kada je rekao:
"Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu-baštinu!"
(Kološanima 3, 23:24)
"Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu-baštinu!"
(Kološanima 3, 23:24)