Jednom je jedan čovjek otišao u brijačnicu kako bi se ošišao i skratio dugačku bradu. Kako je brijač počeo raditi svoj posao, počeli su razgovarati o mnogim stvarima i raznolikim temama iz života. Kad su se u jednom trenutku dotakli teme Boga, brijač je rekao: “Ja ne vjerujem da Bog postoji.”
“Zašto to kažete?”, upitao je čovjek.
“Pa samo trebate izaći na ulicu kako bi shvatili da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, zašto postoji toliko bolesnih ljudi? Zašto postoje napuštena djeca? Da Bog postoji, ne bi bilo ni patnje ni boli. Ne mogu zamisliti milostivog Boga koji bi dopustio sve te okrutne životne stvari.”
Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije odgovorio jer nije htio pokrenuti beskonačnu raspravu. Kad je brijač završio svoj posao, čovjek je napustio brijačnicu. Odmah nakon što je napustio brijačnicu, ugleda čovjeka na ulici s dugom, ljepljivom, prljavom kosom i i dugačkom neurednom bradom. Izgledao je prljavo i zapušteno. Čovjek se okrenuo i vratio se u brijačnicu te rekao brijaču:
“Znate što? Sada sam uvjeren da brijači ne postoje.”
“Kako to možete reći?”, upitao je iznenađeno brijač. “Ja sam ovdje i ja sam brijač. Sad sam radio na vama!”
“Ne!”, uzviknuo je čovjek. “Brijači ne postoje, jer da postoje, ne bi po ulici šetali ljudi s dugom kosom i neurednom bradom, kao što je ovaj čovjek na ulici.”
“Ah, ali postoje brijači! Međutim, to je ono što se događa kada ljudi ne dolaze k meni.”
“Da, vrlo lijepo ste to rekli.” reče nasmiješeno čovjek i nastavi dalje svojim putem.